Još bolja energija i lepše vreme vladalo je, u odnosu na prošlogodišnju, na drugoj Feminističkoj likovnoj koloniji u Sićevu u organizaciji Centra za devojke. Umetnice od 22 do 38 godina iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije stvarale su u periodu od 24. do 31. jula 2016. godine.

Međusobno druženje i upoznavanje umetnica počelo je još u Nišu, u Centru za devojke gde su se polako okupljale i čekale prevoz koji će ih na nedelju dana odvesti u magično Sićevo gde se zahvaljujući Nadeždi Petrović već 111 godina održavaju likovne kolonije.

„Pomisao na ovu neverovatnu umernicu i aktiviskinju i ovo mesto gde boravimo i stvaramo daje mi radost jer osećam da postajem deo istorije“, rekla je Maja Jovanović, umetnica iz Leskovca koja je oduševljena jer je na ovoj koloniji upoznala neverovatne, hrabre žene koje, tvrdi, nema priliku da često sreće u svom okruženju.

„To mi je mnogo značajno i činjenica da sam bila jako opuštena dok sam radila. Nisam osećala nikakav pritisak, ni od strane koleginica, a pre svega nisam bila pod pritiskom jer ne moram da uradim neki rad da bi ga prodala i od toga preživela nekoliko dana“, dodala je Maja Jovanović koja kroz svoj rad izražava bunt jer je u toku studiranja na Visokoj strukovnoj školi za modni dizajn morala da se vodi određenim merama kada je reč o ženskom telu, a inače to ne podržava.

Doroti Pačkova je umetnica i samohrana majka iz Skoplja koja je takođe oduševljena Nadeždom i Sićevom. „Ona je bila neverovatna, ali je tužno što se mnogo godina kasnije i dalje borimo sa nekim problemima sa kojima se još ona borila“, primetila je i dodala da je bitno da i dalje postoje borbene i jake žene, kao što su umernice i, mi, organizatorke kolonije. „Srećna sam što sam ovde jer ovde mogu da budem ono što jesem, ovde mogu da budem i majka i vi ste mi omogućile da dete bude ovde sa mnom, da u isto vreme radim i budem majka. Srećna sam jer je komunikacija među nama odlična, jer radi svaka za sebe, ali i smišljamo zajedničke stvari“, objasnila je Doroti. 

„Nadežda Petrović – autoportret u množini“ prvi put u Sićevu

U toku druge večeri Feminističke likovne kolonije, 25. jula, zahvaljujući Centru za devojke izvedena je predstava „Nadežda Petrović – autoportet u množini“. Nakon 15 izvođenja u Beogradu, Pirotu, Vranju i Nišu rediteljka ove predstave i glumica Dragana Jovanović i mlada glumica Bratislava Milić prvi put su predstavu izvele tamo gde je odavno trebalo – na prostoru Sićevačke likovne kolonije.

U publici je bilo preko 70 osoba, saradnica i saradnika Centra za devojke, meštanai žena iz Kola srpskih sestara, čija je osnivačica bila sama Nadežda.

Dragana Jovanović je ovu predstavu napravila sa ciljem da publici približi rad i delovanje Nadežde Petrović, da ih upozna sa svim stvarima koje je radila i sa kojima se bavila i borila u toku svog života. Uspela je u tome, ali je takođe zaslužna jer su neke umetnice prvi put čule za Nadeždu.

„Fascinirana sam činjenicom da kolonija u Sićevu postoji od 1905. godine, iskreno, prvi put sam čula za Nadeždu Petrović i želela bih da čitam više o njoj jer vidim da je bila fascinantna žena. Radila sam strip o Slavi Raškaj koja takođe bila fascinantna i ne mogu verovati šta su takve žene uspevale da urade pre 100 godina, i jednostavno kad pomisliš na njih ne možeš danas reći da nešto ne možeš“, podelila je svoje oduševljenje Zagrepčanka Lea Kralj Jager. Značenje kolonije za nju je veliko zbog povezivanja, zbog moći zajednice i velike podrške koja daje mogućnost da radiš dalje čak i kad te, kako kaže, ljudi osuđuju, istomišljenice ti daju snagu. 

Čačanka Bojana Stamneković koja trenutno studira, živi i radi u Beču bila je jako ushićena pri pomisli da će boraviti u mestu koje je njena sugrađanka prepoznala kao odlično za održavanje kolonija. „Oduševljena sam bila jer su neke žene u Srbiji pokrenule Feminističku likovnu koloniju. I bilo mi je neverovatno jer sam iz Čačka otišla u Beč i tamo preko koleginice Sanje Solunac saznala za konkurs i vratila se ovde gde je Nadežda, rođena Čačanka, pokrenula koloniju“, sa oduševljenjem je prepričavala svoje ustiske Bojana koja je na bavljenje feminizmom delom bila podstaknuta kada je u toku studiranja u Beogradu slušala i morala da uči u 90% o muškim umetnicima.

„Akvarel koji trenutno radim je jedna od scena iz filma 'Virdžina' koji se bavi problematikom roda i problematikom pola. Scena iz filma me podseća na to da se u nekim ogoljenim planinama dešava takav fenomen. To se sve dešava na mestima gde su socijalni uticaji slabi, gde je obrazovanje jako slabo, gde ima mnogo malo stanovnika, gde imamo duboko ukorenjen patrijarhat sa kojim se niko ne bori, niti pokušava“, objasnila je detaljno svoj rad Bojana Stamenković i dodala detalje o svom radu: „Ispiram akvarel i dovodim ga u stanje ogoljenosti kamena koji me podseća na virdžine, te stene i „krševe“ u predelima gde one žive. Kamen mi je zanimljiv kako izgleda, kamen mi je simbol ovih problema - na kamenu gde ne uspeva ništa, u brdu gde ne uspeva ni da se rodi muškarac i taj problem se reši tako što se devojčice pretvore u muškarca. Taj 'nekvalitet' mi simbolizuje kamen.“

A kvalitet i značaj Feminističke likovne kolonije prepoznale su fondacije OAK i Trag koje su dale finansijsku podršku za njeno održavanje.

 

Facebook

Casino gbetting.co.uk/casino reviews and sign up bonuses.